Ugovor o doživotnom izdržavanju: šta podrazumeva i šta dobijate njegovim potpisivanjem
Ugovorom o doživotnom izdržavanju jedna osoba se obavezuje da drugoj obezbedi negu i pomoć do kraja života, uz protivuslugu u vidu sticanja imovine nakon njene smrti.
Za njegovu pravnu punovažnost neophodno je da bude sačinjen u pisanoj formi i overen kod javnog beležnika.
Ovakav ugovor se najčešće zaključuje kada starija osoba želi da obezbedi brigu u zamenu za imovinu, bez potrebe da se ta imovina nasleđuje po opštem naslednom redu.
U nastavku sledi pregled pravnih i praktičnih aspekata ovog ugovora.
Šta predstavlja ugovor o doživotnom izdržavanju
Ugovor o doživotnom izdržavanju uglavnom sklapaju starije osobe ili lica sa ozbiljnijim zdravstvenim poteškoćama, koja unapred žele da urede pitanje smeštaja i podrške. Njime se jedna strana obavezuje da će drugoj pružati brigu i pomoć do kraja njenog života. U zamenu, po smrti primaoca, imovina prelazi na davaoca izdržavanja, u skladu s uslovima iz ugovora.
Primaoc izdržavanja najčešće ostavlja pravo svojine na stanu ili kući, dok je davaoc dužan da tokom života obezbeđuje ono što je neophodno za svakodnevni život – hranu, higijenu, lekove, pomoć pri kretanju ili obavljanju kućnih obaveza, kao i organizaciju sahrane.
Neretko se ugovorne strane odlučuju na zajednički život kako bi pružanje pomoći bilo neposredno. Davaoc je u tom slučaju u obavezi da stvori prihvatljive uslove za život, dok se primaoc obavezuje da po smrti imovina pripadne davaocu.
U slučajevima kada ugovor ne sadrži detaljan opis obaveza, primenjuju se zakonske norme koje podrazumevaju punu brigu. Sadržaj izdržavanja treba da odgovara potrebama primaoca, ali i realnim mogućnostima davaoca.
Specifičnosti ugovora o doživotnom izdržavanju
Ugovor o doživotnom izdržavanju spada u grupu ugovora čije pravne posledice nastupaju tek nakon smrti primaoca izdržavanja. Obaveze koje ima davalac izdržavanja ispunjavaju se za života korisnika, dok sticanje prava nad imovinom nastupa tek nakon njegove smrti.
Ovakav pravni odnos zahteva visok stepen uzajamnog poverenja, a strane koje ga zaključuju često su povezane porodičnim ili prijateljskim vezama.
Važno je napomenuti da imovina koja po ovom osnovu prelazi na davaoca izdržavanja ne ulazi u ostavinu, ne raspodeljuje se među naslednicima i ne ulazi u izračunavanje zakonskog ili nužnog naslednog dela.
Zašto ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti precizno sastavljen
Ugovor o doživotnom izdržavanju je pravni dokument koji podleže strogoj formi. Da bi bio pravno važeći, mora biti sastavljen u skladu sa zakonom i zaključen isključivo pred javnim beležnikom.
Pre same overe, uobičajeno je da se pripremi nacrt ugovora. Tokom tog postupka, savetuje se konsultacija sa advokatom koji se bavi naslednim pravom, kako bi sve ugovorne odredbe bile jasno definisane i pravno utemeljene.
Jedna od obaveznih radnji javnog beležnika je da ugovornim stranama objasni da imovina koja je predmet ugovora ne ulazi u ostavinu i da lica koja imaju pravo na nužni deo ne mogu da zahtevaju njen povraćaj.
Ova napomena se unosi u zaključni deo ugovora. Ako dokument ne ispunjava zakonske uslove, smatra se nevažećim i ne proizvodi pravna dejstva.
Zajedničko preuzimanje obaveze izdržavanja
Ugovor o izdržavanju može da uključi više osoba, bilo da su u ulozi onih koji pružaju izdržavanje, bilo da su oni koji ga primaju. Kada se više ljudi obaveže da izdržava nekoga, svi zajedno snose tu obavezu, osim ako u ugovoru nije drugačije dogovoreno.
To znači da osoba koja prima izdržavanje može da traži da joj se sve što joj pripada obezbedi od bilo koga ko je potpisao ugovor kao davalac.
Ako postoji više korisnika izdržavanja, svako od njih ima pravo na ono što mu pojedinačno pripada u skladu s ugovorom, bilo da je to novac, pomoć u svakodnevnom životu ili neka druga vrsta podrške.
Šta treba proveriti pre potpisivanja ugovora o doživotnom izdržavanju
Ugovor ima neizvestan karakter jer nije moguće predvideti trajanje obaveze ni njen obim. Ako se potpisuje sa osobom koja je teško bolesna i čiji je životni vek očigledno ograničen, gubi se element neizvesnosti. U takvim situacijama, može doći do osporavanja ugovora jer izostaje ravnoteža između onoga što se pruža i onoga što se stiče.
Kod osoba koje su pod starateljstvom ili su ograničene u rasuđivanju, zakon zahteva prethodnu procenu njihove sposobnosti da zaključe ovakav ugovor, kao i saglasnost nadležnog organa.
Da bi se izbegle kasnije pravne komplikacije, savetuje se da ugovor sastavi ili proveri pravno lice sa iskustvom u ovoj oblasti. Ako postoji sumnja da je osoba koja daje imovinu bila dovedena u nepovoljan položaj, treba bez odlaganja potražiti pravnu zaštitu.
- Život ,
Komentari(0) Napiši komentar